slučaj s jabukom

petak, 03.07.2009.

vrijeme za nove početke

nije to baš tako jednostavno.

prošlo je mnogo vremena,
s mnogo suza i osmijeha,
izbora i testova.

život je jedan veliki test.
svaki je dan kušnja.

a čovjek prepušten samome sebi.
prokletstvo ili blagoslov?

kako kad.

03.07.2009. u 00:44 • 4 KomentaraPrint#

subota, 04.11.2006.

eto.

sad imam televiziju.
i nisam više asocijalna, kaže mama.
svašta.

ne bih s preciznošću mogla reći kakva je ovo faza, ali
i to je valjda neka faza.

svakako je pozitivno što osjećam mir.

isto kao što je svakako glupo kako se čovjek može vezati na neke stvari.
a kamoli ne ljude.

04.11.2006. u 13:38 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.09.2006.

o snu i tako nekim jutarnjim događajima

sanjala sam da mi je pala žaba na glavu.
ima li tko kakvu sanjaricu?

radnicima na cesti se uvijek sviđa kad imam suknju a to je u prosjeku 20-ak dana mjesečno. čudno je to.

bilo je zapravo lijepo mirno jutro, ustala sam na vrijeme i bez jurnjave sredila se za izlazak među ljude tj. na posao.

zapravo se može evidentirati totalan pad sistema, ali nije prvi put pa ćemo valjda naći i kakvog hakera da me uštima ponovno. jedino nikako da nabavim kvalitetan antivirusni.

11.09.2006. u 13:12 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 28.08.2006.

imam

nekako dojam
da je život hod po staklu.
izrezan.
i krvav.
tu i tamo staneš a da ispod nije staklo.
samo osjećaš one sitne krhotinice od velikih komada ali one zapravo ne bole jer su stopala ionako izrezana.

ostakljeni hod.
ali koga je više briga kad krv ionako čini 90% dana?

28.08.2006. u 10:53 • 0 KomentaraPrint#

subota, 29.07.2006.

jel

se još nekome čini da je ovo ljeto iskonstruirano?

sjedim tako ispred k., nedjelja ujutro, kava, novine i
iz nepoznatog razloga učini mi se da je ljeto iskonstruirano.
a možda i moj život.

29.07.2006. u 19:29 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.07.2006.

kad bi

drveće hodalo,
vjerojatno bih i ja bila pametnija.
i sve bi bilo u nekoj drugoj dimenziji.
volim dimenzije.
ponekad su teške, ali i daju mogućnosti.

17.07.2006. u 17:01 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.07.2006.

samo

sudbina može biti tako okrutna.
a vjerojatno može i gore.
u njenom stilu.
tiho. i snažno.
prisilan izbor i grozan razlog.
i ne znam koji klinac smo danas radili
i je li to agonija pred kraj.
šta ti misliš?

10.07.2006. u 17:33 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 05.07.2006.

ne znam

otkud
ali je tu.
jak
pulsira na trenutke.
taj osjećaj da će sve doći na svoje mjesto.
makar ja na kraju plakala.

pitanje za sve milijune ovoga svijeta:
je li zaista sve u glavi ili ima bar 5% izvan?

05.07.2006. u 17:34 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.06.2006.

ništa

nije kako se čini
i uvijek ima još neka priča.
neka ispričana
i čeka da je pronađeš
kao mi našu.

a ima i puno zaboravljenih priča.

15.06.2006. u 12:08 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.06.2006.

žarko,

imaš lijepi glas.
ali je njegov ljepši.

13.06.2006. u 08:22 • 0 KomentaraPrint#

subota, 10.06.2006.

nisam

baš spavala noćas
ponestalo mi je papirnatih
a sve su šapice od životinja jutros bile mokre.
takve su noći svojevrsna katarza
uključujući 500 kuna koje sam uredno ostavila jutros u cash&carry.
da. zanimljivo je to, ne padaju mi na pamet cipele ni haljine
nego kućanstvo.
što te ne ubije,
ojača te (jedna od istinitih).
još uvijek ne znam živjeti u neredu.
ponajmanje emocionalnom.

10.06.2006. u 17:31 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.06.2006.

ne znam zašto

ali te ptice pjevaju cijeli dan.
valjda su sretne, što li.
foka je doma. čeka me.
lijepa, draga, meka i topla.
volim foku.

iako sam umorna
iscrpljena
zapravo ne znam tko je više iscprljen.
i što želi tko.
ili koga? što?
zgodan li je taj akuzativ.
pomalo optužujući, na stranu gramatikalije.
ali jest.

ne znam veselim li se sutra.
vidi, ludo sutra se ne da deklinirat.
možda baš zato jer je nepredvidljivo.

ne znam. umorna sam.
neopisivo umorna.

01.06.2006. u 19:24 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.05.2006.

nisam već dugo posegnula u sebe
možda iz straha što ću naći
ili da neću naći ništa
a onda sam jučer iščupala onu škrinjicu
spontano naslagala nekoliko bisera
i bilo je nekako toplo, ljudski, tiho. i istovremeno posve ludo i normalno. Prirodno.
danas se čini nestvarno.



11.05.2006. u 19:40 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 18.04.2006.

trebalo bi

da pišem, znam.
ali se to ne radi jer bi trebalo
nego iz nekih drugih razloga.

izabrala sam teži put.
ili je on izabrao mene.
ne znam.
to s izborima je uvijek kliska stvar.

18.04.2006. u 07:37 • 0 KomentaraPrint#

subota, 18.02.2006.

ležim

tako gola i sama
svaku večer
strpali bi te u zatvor da se to sazna

pohodi me onaj praktični nemir
koji je ponekad teže riješiti nego intimni

razmišljam o kugi
tužna je i lijepa
kao što su sve lijepe stvari istovremeno pomalo tužne

i da naiđe rieux, zaljubila bih se u takvog muškarca

e što reče d., što ti učini literatura

ne znam. učini da ti se život čini lijep
i pomalo tužan istovremeno, zar ne

naročito uz mjesečeve noći.

18.02.2006. u 12:13 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.02.2006.

da bog

postoji
ne bi postojale dječje bolnice.
zar bi bog dopustio da djeca budu bolesna?

umorna sam.

11.02.2006. u 13:01 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.02.2006.

svi biste

vi jebali nešto sa strane
e pa neće ići
mene se jebe ekskluzivno i dnevno - samo mene.

ali u trenutku dok hormoni progovaraju iz vas
ne razmišljate koliko su glupe vaše male priče
i koliko se ponizujete
u mojim očima
kao muškarci
ali
i kao ljudi.

mene se jebe ekskluzivno i dnevno - samo mene.

napomena: nije tako jednostavno kao što se čini.
većini bi i to bilo previše.

05.02.2006. u 21:02 • 0 KomentaraPrint#

subota, 04.02.2006.

gospodine

s ukradenom ulaznicom za sve moje

molim, poderite ulaznicu.

04.02.2006. u 16:56 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 29.01.2006.

ne znam

kako bih objasnila
zašto muškarce pale ženske čarape
mislim, zamislite reakciju da kažete u društvu da vas pale muške čarape.

inače, eto, nakon dugo vremena osjećala sam se
ženstveno
iako svaki dan nosim suknju
to eto ipak nema nikakve veze
stvar je stanja u glavi
baš kao i svaka druga stvar u životu.

izlaske sam ipak, sumirajući večer,
definitivno nadišla
ili te ljude
koncepte
muškarce
u stvari djecu

i tako... bilo bi zgodno da veljača vrijedi i za ljude sem za mačke.
iako se može reći da je i u mačjem svijetu zavladala seksualna revolucija.

pokušavam sagledati rezultate ljudske seksualne revolucije:
većinom jadno.

ne volim strah

a moje se crvene suknje ne treba bojati.
nije da baš ispod spava zmaj :)

29.01.2006. u 19:07 • 0 KomentaraPrint#

subota, 28.01.2006.

puštam

a potom ću rezati.

28.01.2006. u 12:10 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.01.2006.

tko kaže

da se ne može pronaći mir
sama od sebe
osjetiti snagu
da mogu
sve.
živjeti osjećaje uglavnom mi je donijelo samo loše.
ali tako je to kad sve proživljavaš minimalno deset puta jače nego drugi.
iz vanjske perspektive, kad živim po razumu, okvalificirana sam eto, najvjerojatnije kao
hladnokrvna kučka
samoživa
samodostatna
bez srca.
duboko u sebi osjećam potrebu za ravnotežom.
ali za to mi trebaš ti.
druga polovica.
i eto kako je započela priča...

15.01.2006. u 10:50 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.01.2006.

dovesti u red

posao je malo lakše nego svoj život.
naročito kad si sam.
muškarci sa skupim autima misle da mogu kupiti
i skupe žene.
žao mi je.
nisam na prodaju.

14.01.2006. u 11:29 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.01.2006.

i ništa

bit će sve savršeno
kroz dva tjedna.
ili 7 mjeseci.
kroz devet za sad ništa.

05.01.2006. u 17:19 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 04.01.2006.

kuskiss

kuskus s mlijekom. zgodno.
i čitava bombonjera belgijske čokolade samo za mene.
ali nijedan nije sladak kao jedan poljubac.
monolog.
i izazov svjetonazora.
večeri znaju biti čudne.

04.01.2006. u 07:47 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.01.2006.

i onda

su se pomaknule kazaljke na satu
a vatromet bi bio još ljepši
da su me tvoji poljupci milovali po vratu.
ali ti to ne znaš.

01.01.2006. u 15:38 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 28.12.2005.

ja nikada

neću biti jedna od onih zaštićenih
jer u ruci držim mač po rođenju.
ja ne znam hodati u bež jakni
osim ako nije odijelo
bar nešto kategoričnosti, molim.
vidi se, uvijek... kako god...
bar nešto oštrine
u pogledu
u držanju
u načinu na koji stoji moja kosa.
mislim da muškarci ne vole taj moj mač.
privlače ih snažne žene
ali više kao izazov
i onda uvijek ostaje u zraku: a što ako ona pobijedi?
kao da ne znaju (a očito ne znaju) da žena nikada ne može pobijediti.
u krevet ipak ne idem s mačem.
to najčišće mjesto u mom životu
gdje spavaju moji snovi
strahovi
gdje ne može svatko.
ne.
u krevet odlazim naga. čak i fizički.

28.12.2005. u 17:14 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.12.2005.

da li znam

koliko te veselim?
sada znam.
primljeno na znanje.
i na srce...

da li znaš koliko ti mene veseliš?

ali ja još uvijek ipak ne znam što mi se to događa otkad si ti tu.

a sretna sam.

čudno, zar ne?

20.12.2005. u 18:02 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.12.2005.

i tako su

započinjali mali ljudi prije nego su postali veliki.
i možda sam malo umorna i prazna
a mjesec i dalje prosipa svoje srebro u noć dok u 2 ujutro gledam na istok.
nema veze sa crvenom zvijezdom, srpom i ostalim rekvizitima, više sa šangajem.
mislim da ću peći kolače za novu godinu.
zapravo, učinit ću sve ono što sam ja kao dijete htjela da činimo a nismo.
iz ovih ili onih razloga.
možda čak kupim najveću jelku koja stane u stan.
dobro. bez pretjerivanja.
ali jednog dana kad postanem mama ne želim ne znati.

13.12.2005. u 17:14 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.12.2005.

i iako

je neki dan trebalo pisati kako je svjetlost svijeće u ponekim večerima
najtoplije što imam, nije pisalo.
ne piše mnogo toga, samo što se u meni ispisuju stranice
i ne žalim se
volim život
sama sam odabrala sve kako jest.
osim njega. a i stanje s njim. i nije drugo.
kažu da je aleksandar veliki polupao vaze koje je dobio na poklon iako su mu se svidjele.
pardon, jer su mu se svidjele. rekao je da će se s vremenom ionako sve same polupati
pa čemu čekati, poslije bi mu bilo još teže.
ali ja nisam aleksandar veliki.
i moje tišine su rijetko kad svilene.
jučerašnja dva pokušaja da me se odvede u krevet bila su jadna.
ali to su tek dva jadna u nizu. samo su me podsjetila kako divnih muškaraca ima.
a ja ih poznajem.
i imala sam ih.
i imam ih.

08.12.2005. u 18:06 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.11.2005.

i eto

po prvi put doživjeh se neravnopravnim članom društva, ili ajmo precizno
svoje familije
jer nemam - muškarca u kući.
raspodjela dobara od kuće u prodaji
samo majka i sestra se pitaju
a ja kao da me nema
istina je zapravo da od ponosa ne bi ni uzela.
rečeno je previše među nama.
ali ispada, nemam muškarca i moje kućanstvo nije pravo.
kao da ne kuham
kao da ne perem
kao da mi ne trebaju lancuni i deke
i sve one druge stvari što čine domaćinstvo.
a u mom malom domu
pod je opran
spavam pod dekom i lancunom
a na stolu živi cvijeće.
i kuhinja je živa,
a kupaonica miriše na đurđice.
igla i konac u ormaru - zaželjela sam prutenu košaricu. kupit ću. sama.
u petak sam u knjižari vidjela naslov "žene koje trče s vukovima".
o arhetipu žene i njenih stvarnih i postojećih stanja i nagona za preživljavanjem.
da. ja trčim s vukovima.
i svakodnevno sam vučica.
i lane.
pitanje je što vidi sugovornik.
mislim vučicu. mnogo češće nego lane.
zato jer ja to želim.
to je jedini način za opstanak. bar u mom slučaju...

20.11.2005. u 18:16 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

«na dan kada umrem ostvarit će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladat će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. zbog te blagoslovljene ere čovječanstva ja sam već na vrijeme kušao da ubijem samoga sebe. a što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: VEDRINA. kristalna kocka vedrine.» (tin ujević)